PROF. GEORGIOS Th. PAVLIDIS

Profesor psihologije i smetnji u učenju, više od 44 godine rada i istraživanja na odeljenjima za psihologiju, školama za obrazovanje i medicinskim školama na poznatim univerzitetima u Engleskoj, Grčkoj i SAD.

TRANSPARENTNOST – OBJEKTIVNOST – PRAVEDNOST U USMENOM ISPITIVANJU: VIDEO SNIMANJE USMENIH ISPITA

Ustavno pravo na jednak i transparentan tretman zahteva da svako dete bude ispitano/testirano na način koji ističe njegovo pravo znanje i potencijal. Naime, Ustav nalaže da za svaki postupak- ispitivanje u javnom sektoru treba da postoji transparentnost; odnosno da se može objektivno proveriti da li se svaka odluka ili ocena sprovodi zakonito i pravedno. Takođe, direktiva (Directive EU 2000/78/EC) zabranjuje nepravedno- nepovoljan tretman osoba sa posebnim potrebama, što uključuje i učenike sa specifičnim poteškoćama u učenju (koje ćemo ukratko nazivati samo disleksičari).

Razlike između pismenog i usmenog ispita: Velika razlika između usmenog i pismenog ispita je u načinu na koji se on sprovodi. Ovo posebno važi za prijemne ispite na Panhelenskom univerzitetu. Razlika je u tome što se pismeni ispitni radovi ocenjuju anonimno, i ne od strane njihovih profesora, već od nepoznatih nastavnika  iz drugih regiona.

Naprotiv, oni koji ocenjuju usmene ispite su i kontrolori i ispitivači, koji  tačno znaju koga ispituju- ocenjuju. Pored toga, kada se disleksičari ispituju usmeno, narušava se princip transparentnosti, jer se ni na koji način ili metodom ne beleži šta je pitano ili koji su odgovori dati. Samo ispitanici, ispitivači i Bog znaju da li je ispitivanje bilo fer ili nepravedno i ništa se ne može adekvatno proveriti- verifikovati. Ovo izaziva razumnu sumnju da neki pojedinci mogu biti favorizovani, a i disleksičari se obično nepravedno tretiraju zbog neznanja i ne upućenosti nekih ispitivača.

Posedovanje objektivnog dokaza o ispitu

učiniće usmene ispite podjednako transparentnim i objektivnim kao i pismene; tako da će postojati destimulacija za nedisleksičare da traže usmene ispite, kao što je ponekad, s pravom ili ne, prikazano u medijima, stvarajući tako nepravednu klimu na račun disleksičara.

Nijedan nedisleksičar (koji, obično ima jednake ili bolje rezultate na pismenim ispitima) neće  više tražiti „lažnu” potvrdu o disleksiji od ovlašćenih državnih organa, jer nijedan roditelj ne bi pribegao nezakonitoj radnji da naudi svom detetu. Štaviše, neće moći da interveniše u korist svog deteta, jer roditelji neće znati ispitivače, niti će ispitivači znati koga ocenjuju, kao što je slučaj sa pismenim ispitima. Tako će, u praksi, svaki zahtev za nelegalnim sertifikatima biti smanjen. Samim tim, svaka lažna izjava, svaka sumnja u bilo kakvo favorizovanje i često prijavljivane nepravde prema učenicima sa disleksijom, posebno tokom panhelenskih ispita, zbog neznanja pojedinih ispitivača, biće eliminisane.

To što je Ministarstvo prosvete i kulture iznenada odlučilo je moralno, edukativno, pravno, ekonomski i ljudski nepravedno i nepopravljivo šteti svim učenicima koji imaju pravo da budu ispitani usmeno [obavezuje sve učenike koji imaju zdravstvene probleme i specifične poteškoće u učenju (disleksija, disortografija, diskalkulija , disgrafija, disanagnosija) i imaju pravo da budu usmeno ispitani prema zakonu 3699/2008, da putuju iz cele Grčke samo u Atinu, Pirej ili Solun da bi polagali prijemni panhelenski ispit. Poznato je da deca sa disleksijom imaju preteranu anksioznost tokom ispita. Kada su primorani da budu ispitani u drugačijem i nepoznatom okruženju, a nepoznato (kao i kod svih) uveliko povećava njihovu ionako pojačanu anksioznost. Povećan- prekomerni stres često dovodi do niskog samopouzdanja i nižeg učinka. Dakle, njihov učinak će se automatski smanjiti, a sa njim i smanjene šanse da budu primljeni u željenu školu gde bi verovatno u normalnim okolnostima uspeli da se upišu. Mnogo je teže svakom detetu, a posebno detetu sa disleksijom, da uči u nepoznatom okruženju (npr. hotelska soba) nego u prostoriji u kojoj to obično radi. Kada su daleko od svog mesta boravka, nužno im nedostaje pomoć, briga i podrška koju obično imaju kod kuće. S druge strane, njihovi vršnjaci će i dalje imati svoju uobičajenu pomoć i podršku porodice i onih koji ih podučavaju . Shodno tome, učinak disleksičara će biti smanjen i oni će biti prinuđeni da se takmiče pod neravnopravnim i nepravednim uslovima.
Takođe, postoje porodice koje imaju dvoje ili više dece koji učestvuju na panhelenskim prijemnim ispitima. Ako je majka prinuđena da prati svoje dete sa disleksijom u Atinu ili Solun, onda će neizbežno ostaviti svoju drugu decu koja takođe učestvuju na prijemnom ispitu, bespomoćnim. Dakle, i deci sa disleksijom i nedisleksičnoj deci biće naneta nepravda. Takođe, mnogi će imati problem finansijske prirode. Uvek je bilo teško, ali posebno sa aktuelnom ekonomskom krizom, prevelika suma potrebna je za pokrivanje troškova prevoza, smeštaja i hrane u većim gradovima kao što su Atina- Pirej ili Solun. Nažalost, mnoge porodice nemaju mogućnost da odsustvuju sa posla, ili moraju da brinu o drugim izdržavanim licima, ili jednostavno ne mogu sebi da priušte takve troškove. Zbog toga će mnoga deca sa disleksijom biti prinuđena da budu isključena sa ispita. Dakle, nepravedno se uništavaju snovi i budućnost naše dece i njihovih porodica. Ko će im nadoknaditi ovu nepravdu? Predlaže se jednostavno i pravedno rešenje koje može da obezbedi istu transparentnost i objektivnost na usmenim školskom ili panhelenskim pismenim ispitima.
 
PREDLOG
 
Ceo usmeni ispit može da se snimi digitalno, zatim da se stavi u zatvorenu kovertu, sa prekrivenim ličnim podacima ispitivanog lica i koverat se šalje na pregled i ocenjivanje. Umesto pismenog rada, biće digitalni snimak, koji će pregledati  i ocenjivati nelokalni nadzornicí, baš kao i kod pismenih ispita, nepoznati, specijalizovani, nelokalni nastavnici iz drugih regiona, gde će pisani radovi učenika – vršnjaka biti poslati. Time se obezbeđuje potpuno ista transparentnost za ocenjivanje usmenog  i pismenog ispita. Drugim rečima, ako postoji značajna razlika između ocena koje daju dva nastavnika koji pregledaju i ocenjuju ispit, onda se poziva treći ispitivač da ponovo proceni rad, kao što se radi i na pismenim ispitima. Tako da, video trake kandidata sa disleksijom će biti podvrgnute potpuno istoj proceduri pregleda i ocenjivanja kao i pisani radovi njihovih vršnjaka koji nemaju disleksiju. Na ovaj način se obezbeđuje transparentnost.
Iz svih navedenih razloga, nepravedna i nezakonita odluka Ministarstva  prosvete i kulture mora se odmah opozvati; umesto toga, odmah usvojiti naš predlog koji rešava sve gore navedene probleme nastale ovom  ministarskom odlukom, odnosno, problem transparentnosti, kršenja Ustava i isključenja ekonomski slabijih kandidata i izvesno smanjenje učinka disleksičara. Predlažemo da se naš predlog usvoji i sprovede – odmah, jer  rešava  sve gore navedene probleme pravedno za sve, transparentno i sada i ubuduće. 
Ovakav način ispitivanja zaustavlja neprihvatljivu potrebu da se osobe sa disleksijom i njihovi roditelji  premeštaju iz škole u školu, sa ostrva na ostrvo i iz grada u grad radi panhelenskih prijemnih ispita. Umesto toga, ispitivačima će biti poslati samo snimci usmenog ispita, kao i svi pisani radovi drugih učenika. Time je obezbeđena potpuna transparentnost i bez dodatnih troškova za roditelje ili državu, dok će disleksičari i drugi ispitanici imati istinski jednak i fer tretman.
 
PROF. GEORGIOS Th. PAVLIDIS
Profesor psihologije i smetnji u učenju više od 44 godine na odeljenjima za psihologiju, školama za obrazovanje i medicinskim školama na poznatim univerzitetima u Engleskoj, Grčkoj i SAD.